Boža Petrović, dr Slavomir Popović, ''Pčelarski priručnik - tehnologija pčelarenja u toku godine''
Život pčela mora da korača zajeno sa prirodom van košnice. Veza izmedju pčela i prirode, odnosno biljaka, je veoma tesna i tokom cele godine ta veza se različito ispoljava.
Tako, na primer, u proleće, kada ''bukne priroda'', kad se pojavi nepregledno šarenilo cvetova raznoraznog bilja, kad se miris iz tih cvetova rasprostre na sve strane, kad obilni nektar mami pčele da ga pokupe, život i rad pčela je tada najbujniji. Kada prestane vegetacija u biljnom carstvu, kad nestane cvetova i lišća se drveća, kad priroda miruje, odnosno ''spava'' - tada i pčele miruju i ''spavaju''.
Dakle, u ovom mesecu, januaru, sav biljni svet miruje, priroda miruje, a to znači i pčele miruju. Svakako, miruju i čvrstim snom ''spavaju'' samo ona pčelinja društva koja su dobro uzimljena, koja imaju dovoljno meda i čistog vazduha.
Naravno, nije sada ni vreme, a ni prilika, da se bavimo pitanjem dobrog uzimljavanja pčelinjih društava, ali je prilika de se podsetimo velikog pčelara, pčelarskog pisca i oca racionalnog pčelarstva u Srba - profesora Jovana Živanovića, koji je, povodom uzimljavanja pčela, napisao sledeće rečenice u časopisu ''Srpski pčelar'' (1898. 1901. i 1903. godine) kao glavni urednik tog časopisa:
- ''Bez dobra meda i bez dovoljno čista vazduha ne može biti dobrog zimovanja pčela u košnici.''
- ''Vazduh i košnici ne smije biti suh, jer kad je vlažan onda pčele mogu i kristalisani med upotrebljavati, a kad je suh, onda pčele moraju da lete napolje tražeći vodu, gdje na zimi i propadaju.''
- ''A, da bude vlažan vazduh u košnici, ne smije biti košnica onako jako utopljena.''